Prodan je i posljednji brod Lošinjske plovidbe brodarstvo – Maja, čime je ta nekoć ugledna i moćna brodarska kompanija efektivno prestala postojati. Maja, supramax brod za prijevoz rasutih tereta, izgrađen prije svega dvije godine, prodan je kineskom kupcu, kao posljednji od više od 120 brodova koliko ih je u 55 godina poslovanja plovilo u floti Lošinjske koja će još neko vrijeme egzistirati samo na papiru, izvijestio je Novi list.

Kriza u brodarstvu

Gašenje tvrtke potvrdio je i direktor Zlatko Moković , otklonivši bilo kakvu mogućnost nastavka poslovanja. Iako je još prije manje od godinu dana planirano da upravo Maja bude okosnica za restrukturiranje kompanije, ipak je odlučeno da se sva imovina proda i tvrtka izbriše iz sudskog registra.

– Lošinjska plovidba ide u likvidaciju. Pokušali smo sve da do tog ne dođe, ali kriza u brodarstvu je preduboka da bi se izvukli. Neće biti stečajnog postupka ni pokušaja restrukturiranja. Tako je odlučeno u dogovoru s poslovnim bankama, vjerovnicima društva. Većina zaposlenih već je dobila otpremnine u skladu sa zakonom, sve posade su isplaćene i sada samo preostaje provesti i formalni postupak likvidacije. Računam da bi trebao biti okončan do konca ožujka, do kada će u tvrtki ostati još četvoro zaposlenih, koliko je nužno za postupak, rekao je Moković.

Za razliku od nekih drugih domaćih brodara čija je agonija trajala desetljeće ili dulje, poput Croatia linea, Lošinjska je plovidba propala u relativno kratkom vremenu. Još prije šest-sedam godina, unatoč problemima, poslovala je pozitivno, a akumulirane rezerve omogućavale su koliko-toliko normalno poslovanje sve do 2011. Tada počinju problemi sa servisiranjem obaveza, prvenstveno prema bankama, među kojima su najveći kreditori bile Hypo, Erste i PBZ, koji vrlo brzo eskaliraju, te započinje prodaja brodova koja je završena jučerašnjom prodajom Maje.

Direktor Dalmonta, najvećeg pojedinačnog vlasnika Lošinjske plovidbe brodarstvo, Ivan Ivić, smatra da je glavni krivac za krah kompanije stanje na pomorskom tržištu koje već godinama ne pokazuje znakove ozbiljnijeg oporavka.

– Nije bilo izlaza. Tržište je dugo bilo vrlo slabo, ispod svake normalne poslovne logike, tako da to Lošinjska nije više mogla izdržati. Uprava se nadala da će zadržati barem taj jedan brod, ali stisnule su ih banke pa je i taj zadnji brod prodan. Likvidacija je, nažalost, stvarnost Lošinjske plovidbe brodarstvo.

Loša politika

Propast Lošinjske plovidbe brodarstvo mogao bi označiti početak sličnih događanja u većini preostalih hrvatskih brodarskih kompanija, koje redom posluju s teškoćama posljednjih godina, upozorava glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Predrag Brazzoduro.

– To je direktna posljedica loše državne politike prema pomorstvu. Za razliku od EU koja proaktivno radi na potporama pomorstvu, kod nas se čini malo ili ništa. Primjer su subvencije brodarima koje su u EU dopuštene i rastu s pogoršanjem stanja na tržištu, ali kod nas praktički ne postoje. Jednako tako, naše kontrole nisu učinile ništa da iz luka izbace podstandardne brodove koji su bili izravna i nelojalna konkurencija Lošinjskoj plovidbi pa se ona morala okrenuti drugim, rizičnijim tržištima. Bojim se da uz ovakav odnos države prema brodarima uskoro možemo očekivati ovako loše stvari i kod ostalih, upozorava Brazzoduro.

Načeo ih domovinski rat

Lošinjska plovidba formirana je 1958. godine spajanjem bivših »Obalne plovidbe Rijeka« i »Lošinjske plovidbe Mali Lošinj«. Počela je s 36 malih drvenih brodova i otvarala redovne linije po Mediteranu, najprije za Grčku i Tursku, a zatim za Sjevernu Afriku, kao i otvaranjem prve trajektne linije Cres – Rabac. Glavni posao Lošinjske plovidbe uvijek je bila Sjeverna Afrika iz nekoliko razloga. U prvom redu zbog veličine i kapaciteta brodova s kojima se raspolagalo te zbog podjele poslova na Mediteranu s drugim brodarima. Najveća tržišta bila su uvijek Libija, Alžir i Turska te je za ta odredišta Lošinjska plovidba imala zaposlenih 25 brodova.

Osim toga, bitno je napomenuti da je Lošinjska plovidba održavala liniju za Izrael kada je ona bila strogo zabranjena. Početkom 90-ih, te poglavito izbijanjem Domovinskog rata, situacija se za Lošinjsku plovidbu dramatično promijenila. Naime, Lošinjska plovidba ostala je bez u to doba glavnih domaćih tržišta (Bosna i Hercegovina te Srbija) jer je iz tih krajeva išla gotova sva roba za Sjevernu Afriku.

Add comment