Kada bi prosječnog građanina Malog Lošinja upitali koja malološinjska ulica ima epitete najekskluzivnije, a opet ulice s najviše problema većina bi dvojila između ulice Josipa Antuna Kraljića i Haračićeve. Iako obje ulice vrve smještajnim turističkim kapacitetima u brojnim apartmanima, dojam je da ulica Josipa Antuna Kraljića bremenitija problemima.

Graditeljsko nasljeđe iz vremena kada su otokom žarili i palili sadašnja voditeljica državnog ureda za urbanizam i tadašnji direktor lošinjskog Građevinara protkano plodovima pogodovanja, manipulacija, nekompetentnosti i zlouporaba učinilo je ovu ulicu stjecištem svakojakih interesa i navika, te izvorom podmetanja i zavisti. 

Prepliću se ovdje preizgrađenost parcela, uski trotoari i potpuna prometna zakrčenost. U ljetnim mjesecima kada u svu silu apartmana u ovih 25 kuća pohrle brojni turisti s modernim voznim parkom i ponekim gumenjakom, ulica Josipa Antuna Kraljića sliči na indijskim getima kroz koja se teškom mukom probijaju vozači rikši, najjednostavnijeg indijskog prijevoznog sredstva. Ovdje samo blještavilo i velebnost izgrađenih kućerina čini odmak od usporedbe sa sumornom stvarnošću indijskih polisa.

Osim što se bitno razlikuju po standardu izgrađenih kuća i infrastrukture ključna razlika je u ponašanju stanovnika ovih dvaju dijametralno različitih urbanih sredina. Naime, već početkom turističke sezone počinje utrka za svaki centimetar prostora na javnoj površini navedene ulice, kako bi vlasnici apartmana osigurali mjesta za parkiranje svojim gostima. Teško je dobiti gosta koji bi parkirao par stotina metara dalje od samog apartmana. Stoga je borba i budnost da se ulovi i osigura svaki mogući centimetar javnog prostora za privatnu svrhu i više nego ogorčena. Ne samo da se u toj ulici, uostalom kao i u većini lošinjskih ulica krše prometni propisi jer je ulica dvosmjerna, obzirom da je slijepa ulica i morala bi osigurati dvosmjerni promet, stanari i njihovi gosti uredno okupiraju javnu površinu. Niti to ne bi bilo ništa novo na našem otoku da im dvojac naveden na početku ovog teksta nije omogućio da projektirane garaže na svojim objektima pretvore u apartmane (čast iznimkama) a da svoja vozila i vozila gostiju isporuče lokalnoj zajednici zauzimanjem javne površine i onemogućavanju prometa u oba smjera. Pri tome zaradu od dodatnih apartmanskih kvadrata nisu spremni podijeliti s lokalnom zajednicom plaćanjem korištenja javne površine. Bahatosti do mile volje.

U toj bespoštednoj borbi za korištenje javnih površina u privatne svrhe ne štedi se nikoga u podmetanjima, ogovaranjima i nekorektnim ponašanjima. Kako je nedostatak prostora evidentan i kroničan, dio stanara spas traži u parkiranju svojih automobila u drugim ulicama gdje dodatno podižu tenzije i nezadovoljstvo tamošnjih stanara. Na taj način svoja vozila isporučuju drugim ulicama gdje se ne plaća, kako bi njihovi gosti mogli parkirati ispred samoga apartmana. Učinjen je i mali napor pa se na kraju ulice iskopao prostor za parkiranje 4-5 vozila, što je samo kap u moru potreba.

Treba doduše pohvaliti svega par vlasnika kuća koji su se odrekli svojih zelenih površina kako bi si osigurali parkirna mjesta svojim gostima i za svoje potrebe.

Nedaleko je jedna kuća s mogućnošću parkiranja 3-4 vozila naročito uočljiva. Okoliš neuređen, a ona s podaskanim prozorima i vratima stoji neuređena i nezavršena, odnosno nije privedena funkciji zadnjih desetak godina. To je kuća bivšeg gradonačelnika Dragana Balije. I dok njegovi susjedi u ulici Josipa Antuna Kraljića vode bitku za svaki centimetar, bivšem lošinjanskom gradonačelniku nije palo na pamet ponuditi svoj slobodni prostor za parkiranje susjedima kako bi barem tijekom sezone ublažio kroničan nedostatak parkirnih prostora. Tja, od turizma svi ovdje živimo. Naravno da se time ne bi riješio problem, ali bi barem pokazao ljepše lice čovjeka koji drži ovako neuređen okoliš. Valjda mu je nedostajao još jedan mandat da to završi. Tko zna?

I tako je dinamično ljeto u Kraljićevoj ulici, prožeto borbom za javnu površinu i stražarenjem za parkirališni prostor ispunjeno tračevima i podmetanjima između susjeda. Već prolaskom sezone polako se počinju spuštati tenzije među stanarima i stvari dolaze u kakvu-takvu normalu. Ali samo do početka nove sezone kada lošinjanski Beverly Hills ponovo kreće u nepoštednu bitku za okupacijom javnog prostora. A što po tome rade gradski oci? Ništa, i manje od toga. A to mi zvuči tako lošinjanski ...

Add comment