Od grupe roditelja primili smo pismo u vezi sa slučajem rapskog svećenika Ljubičića osumnjičenog za seksualno zlostavljanje maloljetnih dječaka koji je prema navodima današnjeg Novog lista službovao od 1975. do 1985. godine u Velom Lošinju. Roditelji pitaju kako je moguće da Crkva prešućuje takvu vrsta nedjela prema djeci koju bi trebala štititi i odgajati.
Prema izjavama Veloselaca poznatima redakciji Novog lista, za seksualno zlostavljanje djece osumnjičeni rapski svećenik Ljubičić istu je praksu imao i u svojim danim službovanja u Velom Lošinju od 1975. do 1985. godine.
Svećenik Ljubičić premještan je iz mjesta u mjesto, da bismo danas čitali pohvale Katoličkoj crkvi, koja je odmah izrazila zadovoljstvo zbog brzog djelovanja policije. Svjedočenja o svećeniku Ljubičiću spominju, međutim, praksu seksualnog zlostavljanja djece koja se proteže tijekom trideset godina u svim mjestima službovanja i pritužbe djece i roditelja na njega upućene crkvenim krugovima.
Da li je primjerena reakcija Crkve na takve optužbe premještaj u drugo mjesto? Da li takva mjera štiti djecu? Premještanje svećenika zbog seksualnih nestašluka ustaljena je crkvena praksa i vjernici uglavnom velikodušno i sa simpatijama gledaju na krvavost ispod kože svojih pastira. Ova vrst tolerancije nestaje, međutim, kad se radi o seksualnom zlostavljanju djece, ne samo zbog dječje bespomoćnosti i nevinosti, nego i zbog činjenice da je svećenik djelatnik u odgojno - obrazovnom procesu i da roditelj koji predaje svoje dijete svećeniku, baš kao i učitelju, ima vjere u instituciju i pravila i moralne norme koje ona proklamira.
Crkva je izrijekom čuvarica najviših moralnih zasada i veoma stroga prema svim vrstama, u kulturi u kojoj živimo uobičajenih seksualnih sloboda, a kamoli li seksualnih djela koja opisuje i Kazneni zakon.
Pitamo se kao roditelji kako je moguće da Crkva prešućuje takvu vrsta nedjela prema djeci koju bi trebala štititi i odgajati? Pitamo se kako je moguće da štiteći svoju instituciju od javnog spominjanja u svjetlu skandala zaboravi na sva pravila koja nam proklamira? Hrvatski zakoni obvezuju svakoga tko zna za nasilje da ga prijavi, pa time i svećenike. Kao roditelji smo revoltirani praksom premještanja iz mjesto u mjesto i zaštite svećenika koji prekrše pravila postupanja prema djeci i doživotno ih traumatiziraju.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Comments
Večernjak (www.vecernji.hr/newsroom/blackchronicle/2966973/index.do)
Jedna, kako se predstavila, zabrinuta majka požalila nam se na
dogaðaj od prije nekoliko dana kada je Drago Ljubičić, bivši župnik
iz Banjola koji je na Krk premješten zbog još uvijek do kraja
nerazjašnjene afere s pedofilskim konotacijama, u župnoj crkvi svog
rodnog mjesta ispovijedao školsku djecu.
Strahota šta radi ta Crkva!
Zaprepašćuje da netko zdrave pameti može ozbiljno shvatiti tvrdnju kako je novinstvo puno antikatolika, Srba, liberala, masona, ateista, satanista, anarhista i stranih plaćenika koji ništa drugo ne rade nego smišljaju kako da napadnu Crkvu, a tragično je kad živimo meðu ljudima koji smatraju da javnost nije trebalo izvijestiti o imenu i profesiji osumnjičenika. Zastrašuje što netko misli da je to trebalo zatajiti od javnosti.
Tvrdnja da je iz Crkve potekla civilizacija, društvo i ljubav zaslužuje cijelu galaksiju zvjezdica za neznanje ili laž jer je povijesno netočna. Dovoljno je reći da je civilizacija starije od Crkve.
Jedino u čemu se sa zvjezdanim komentatorom slažem je da su u današnjem svijetu svi sebični, bezobrazni i gadni. Točno. No podsjećam ga da upravo Crkva ističe kako čak 80 posto graðana RH čine katolici. Dakle, većina sebičnih, bezobraznih i gadnih u Lijepoj našoj su katolici
Pročitajte Kustića i komentare čitatelja (www.jutarnji.hr/clanak/art-2007,6,16,kustic_kolumna,78712.jl)
Napis u Vjesniku (www.vjesnik.hr/html/2003/08/09/ClanakTx.asp?r=van&c=9)
Eto kako je moguće!
premjestaj nije nikako primjerena reakcija,jer,ako je seksualno napastovao djecu na jedmom mjestu nista ga ne sprijecava da isto ponovi na drugom mjestu.