Gradska vlast trenira strogoću. I to na najslabijima

Istina je, komunalni redar Vlado Nikolić obilazi grad i snima pse koji sami lutaju. U velikoj brizi za komunalni red gradska vlast skuplja fotodokumentaciju po kojoj će identificirati vlasnike pasa, a onda im odrapiti novčanu kaznu.

Na taj način će gradska vlast iskoristiti samo svoje represivne ovlasti i pobrati novac, dok je za skrb o životinjama izdvojila tek simboličnu cifru od 28.000 kuna.

Gradu se ima štošta zamjeriti, ali i graðanima Lošinja. Očito je da smatraju kako njihove životinje nisu njihova briga, nego briga članova društva za zaštitu životinja. Kad im se okoti kuja ili mačka, mnogi Lošinjani ih bace u najbliži kontejner, a oni pokvareniji ih odvezu izvan grada i izbace u šumi. Najpodliji meðu njima prebace ih u dvorište nekih članica Društva i nametnu im brigu za tu jadnu mladunčad.

Na godišnjoj skupštini Društva se čulo da je Društvo osiguralo besplatno steriliziranje kućnih ljubimaca, ali da je odziv bio mali. Nema sumnje, mnogim Lošinjanima nedostaje ne samo kultura nego i običan obzir prema svojim sugraðanima i životinjama.

Na godišnjoj skupštini Društva istaknuta je i pojava dječje i maloljetničke okrutnosti prema životinjama u Malom Lošinju.

Na stranici www.zamirzine.net (www.zamirzine.net/spip.php?page=print&id_article=4169) objavljen je o tome članak iz kojega citiram dijelove koji potiču na zabrinutost i razmišljanje:

Ako društvo tolerira nasilje nad životinjama s obzirom da se ono učestalo ponavlja meðu djecom, tada je mnogo vjerojatnije da će ona biti nasilna i u starijoj dobi

U većem se broju uza takve vrste nasilja kriju dječaci, nego li djevojčice što je uvjetovano odgojem na temelju rodnih podjela koje su kulturno ukorijenjene u našim društvima, gdje se karakter muškarca ocjenjuje prema njegovoj snazi i agresivnosti, a svako drugo obično se karakterizira nepoželjnim ili "defektnim" jer pripada ženskim osobinama i/ili ženskom ponašanju.

Posebno su agresivnija djeca u razdoblju adolescencije, a nedostatak edukativnih i zabavnih sadržaja te problemi u obitelji kao što je zlostavljanje nekog člana obitelji česti su uzroci agresije i nasilja prema životinjama.

Veoma važnu ulogu u procesu suzbijanja nasilja imaju roditelji, koji ako prepoznaju da je njihovo dijete učinilo zlo nekoj životinji, trebaju najprije razgovarati s njime i otkriti razloge koji su ga ponukali na takav čin. Zato je nužna komunikacija ne samo unutar obitelji već i u školama i unutar vršnjačkih skupina, dok se pomoć može potražiti kod školske pedagoginje ili pedagoga te pedijatrice ili pedijatra.

Nasilje nad životinjama koje je namjerno smišljeno dokaz je ozbiljnih poremećaja jer je nasilna osoba motivirana da isključivo nanese bol drugom biću.

Na koji način utjecati na djecu? Jednostavno, učeći ih na vlastitom primjeru. Svojim svakodnevnim načinom života i poštivanjem prava neljudskih bića na život, na najizravniji način učimo djecu poštivanju života i slobode ostalih neljudskih bića.

Djecu valja uključiti u aktivnosti koje se odnose na spašavanje životinja te razgovor o institucionalnim oblicima nasilja nad životinjama (mesna, mliječna, krznarska industrija...) itd. Takoðer, valja poticati djecu da otvoreno govore o zaštiti i pravima životinja.

Nasilje nad životinjama problem je čitavog društva. Čak bismo se usudili reći da je ono veliki nacionalni problem jer predstavlja indikator ozbiljnih socioekonomskih i kulturoloških poremećaja u društvu. Edukacija je svakako jedan od učinkovitih načina koji pomaže suzbijanju nasilja. Ali ona nije nužna samo djeci već i odraslima.

Mislim da to nije bila ironija, nego naprosto želja da se riješi problem grada za čije rješenje se zalaže članstvo društva za zaštitu životinja.

Skuštini Prijatelja životinja želim dobar i uspješan rad sa željom što bržeg rješenja problema izgradnje AZILA za napuštene i nezbrinute životinje u našem gradu.!!!