Natura li nam se na mala vrata koncept turizma koji se svodi na zatvorene luksuzne resorte na najvrijednijim lokacijama ograđene žicom i čuvane zaštitarima? Ima li ova vlast mandat za podržavanje takvog koncepta unatoč dosadašnjoj turističkoj tradiciji, običajima, prostornim planovima, master planovima i strategijama održivog razvoja?

Na krilima moći koja izvire iz očito neograničenih novčanih izvora i slabosti nositelja vlasti da se othrvaju fascinaciji tom moći investitor o kome ne znamo ništa uspješno prolazi kroz labirint našeg birokratskog sustava i kreće u nove pothvate. Dovoljno mu je samo zamisliti što želi da se zapetljani gordijski čvor birokracije sam raspetlja.

Sada je naumio javnosti oteti uvalu Čikat i pretvoriti je u vlastito dvorište. Na koji način? Putem koncesije na pomorskom dobru za građenje i gospodarsko korištenje plaža u uvali Čikat.

Investitor »kakvog se može samo poželjeti« prvo je pokupovao najljepše vile u uvali Čikat, zatim nešto zemljišta od Grada, a potom je kupio i poduzeće »Jadranka«, te na taj način ovladao kopnenim dijelom uvale Čikat. Nakon toga preuzeo je i koncesiju nad izgrađenim novim gatom na Čikatu, tako da je izvan njegove kontrole ostao samo uski pojas pomorskog dobra. E, sad će i to riješiti - koncesijom. Premda bi takav pothvat, bio nemoguća misija za bilo koga drugoga, investitor o kome ne znamo ništa će vjerojatno i u njemu uspjeti.

»Investitor kakvog se može samo poželjeti« podnio je Županiji zahtjev za dodjelu koncesije u uvali Čikat i za to izradio Idejno rješenje. U tom rješenju predviđa izgradnju više gatova, pontona, morskih bazena, sunčališta čak i pozornica. Isti prijedlog predviđa različite režima korištenja plaže, od slobodne do naplate, bilo ulaza bilo ležaljki. I gle čuda, županija smjesta pokreće proceduru za dodjelu koncesije i poziva Grad Mali Lošinj da dade prethodnu suglasnost. Gradsko vijeće prema prijedlogu zaključka objavljenom na ovom sajtu treba dati prethodnu suglasnost za dio zahtjeva a za drugi će zatražiti čekanje (vjerojatno da bi izmijenili planovi).

Koncesija koju traži investitor je za gradnju i gospodarsko korištenje plaža, a prema prijedlogu zaključaka GV Grad Mali Lošinj je spreman dati suglasnost, iako to prostorni plan grada (PPUG) ne dozvoljava - barem ne za sada. Naime, na snazi je PPUG koji za uređene plaže utvrđuje u čl.42. Odredbi za provođenje slijedeće:

»U građevinskim područjima sporta i rekreacije i građevinskim područjima naselja će se način uređenja plaže odrediti urbanističkim planovima uređenja, pričemu se pored planiranih mogu utvrditi dodatne lokacije uređenih plaža.

Kada je to određeno urbanističkim planom uređenja na plaži se može graditi otvoreni bazeni i građevina s pratećim sadržajima neto površine do 100 m2. U građevini je dozvoljeno planirati javne sanitarije, kabine, spremište i ugostiteljski sadržaj površine do 20 m2 s terasom koja je natkrivena tendom ili pergolom kapaciteta do 40 mjesta.

Do donošenja Urbanističkog plana uređenja, dozvoljava se rekonstrukcija i održavanje postojećih plaža (dohranjivanje žala, obnova postojećih betonskih ili kamenih podloga, popločenja i sl.).«

Dakle iako PPUG kaže da do izrade UPU-a, u ovom slučaju UPU Čikat, nije moguće ništa graditi na uređenim plažama, investitor o kome ne znamo ništa, osim, sudeći prema njegovim postupcima, da je bahat, traži suglasnost Županije i Grada da gradi molove, pontone, bazene, sunčališta i pozornice. I gle čuda, grad mu to namjerava dozvoliti!

Nitko iz Grada nije postavio pitanje ni režima uređenih plaža. Prema zahtjevu investitora, a i Županija ističe to u zahtjevu Gradu, da se radi o ograničavanju javne upotrebe naplatom ulaska na djelove plaža, nitko ne postavlja pitanje prihvatljivosti takve namjere i usklađenosti s vlastitim planom. PPUG definira:

»Uređena morska plaža je nadzirana i pristupačna svima pod jednakim uvjetima s kopnene i morske strane ....«

Namjera investitora da naplaćuje ulazak na dijelove plaža, da bi na tim istim plažama hotelski gosti imali besplatan ulazak zasigurno ne pruža deklarirane uvjete iz PPUG o jednakoj pristupačnosti svima.

Ideja da se, iako je postupak traženja takve koncesije za Čikat preuranjen i neprovediv, ide u žurni postupak da bi se one izgradile već za iduću sezonu, govori puno i o investitoru i o ovome društvu koje to prešutno dozvoljava i omogućava. Što nam govori o investitoru? Da je bahat i bezobziran, da ne poštuju ni tradiciju niti otočane, a zasigurno ne poštuje ni vlast koja mu tako spremno podilazi.

Investicijski pothvati koji su do sada realizirani - upitna legalnost izgradnje hotela Bellevue, otimanje gradske imovine za nelegalni parking, zatvaranje nerazvrstane ceste kod hotela Punta, namjera opisanog koncesioniranja Čikata - trebali bi izazivati oprez. Protivno dosadašnjoj turističkoj tradiciji, običajima i prostornim planovima, master planovima i strategijama održivog razvoja, povijanjem pred moći investitora o kome ne znamo ništa, na mala vrata nam se bez ikakvog propitivanja natura neki novi koncept. Turizam koji se svodi na zatvorene luksuzne resorte na najvrijednijim lokacijama ograđene žicom i čuvane zaštitarima? Ima li ova vlast mandat za podržavanje toga koncepta i pravo za guranje glave u pijesak?

Add comment